Sanktpeterburški naučnik Aleksandar Vasiljevič Barčenka još prije Oktobarske revolucije je sprovodio eksperimente o prenosu misli na rastojanju, koristeći za to telepatski šlem, koji je izumeo.

To je bila specijalna ogledalna konstrukcija od različitih metala. Kako su govorili očevidci, eksperimenti su Barčenki dali fantastične rezultare. Telepatski predate slike primale su se ispavo gotovo u 100% slučajeva. Možda su Barčenkini eksperimenti i podstakli događaje, koji su se desili u Sibiru 80 godina kasnije.

Sibirski naučnici su takođe odlučili da koriste konkavna ogledala za aktiviranje natprirodnih sposobnosti. Ali, fokus ogledala, nisu smestili samo na glavu, već na celog čoveka. Na te eksperimente naučnike je nadahnula ideja sovjetskog astrofizičara Kozirjeva. Kozirjev je pretpostavljao da u Svemiru postoji neko specijalno prostranstvo ispunjeno energo-informacionim tokovima.

Eksperimentišući, naučnici su otkrili da se ti tokovi mogu apsorbovati, reflektovati i čak fokusirati. Ispostavilo se da je aluminijum materijal koji ima najveću refleksiju. Ideje Kozirjeva prihvatili su novosibirski naučnici, napravili su specijalne uređaje i nazvali ih “Kozirjevljeva ogledala”.

Zadatak koji su postavili novosibirski naučnici bio je veoma neobičan. Istraživači su pokušali da pronađu neki protok u informacionom prostoru naše planete. Metod je jednostavan operator koji se nalazi u Kozirjevljevom ogledalu treba mislima da pošalje u prostor, bilo kakvu informaciju npr. grafički simbol, a drugi Ijudi na velikoj udaljenosti, treba da prime tu informaciju.

Priroda fenomena ogledala za naučnike još uvek je zagonetka. Jasno je samo jedno, prostor udubljenih ogledala uvodi telo u neke posebne, obično uspavane mehanizme. Kakvi su to mehanizmi i kako su povezani sa informacionim poljem, nauci tek predstoji da otkrije.

Zašto su za eksperimente sa ogledalima, novosibirski naučnici izabrali polarni Dikson i uopšte šta ih je nateralo da napuste opremljene akademske laboratorije i pođu u zonu večitog leda? Istraživače je zanimala informacija o prošlosti naše Planete.

Ispitivali su ponašanje Kozirjevljevih ogledala u zoni večitog leda, koja ima informaciju veoma duboku i čuva tu informaciju destinama i stotinama hiljada godina. Kada se voda pretvara u led, tada led postaje čuvar te informacije. Ponekad led dopušta da ta nekada zapamćena informacija istekne. Istraživači su se nadali, da će se pomoću Kozirjevljevih ogledala pojaviti daleka prošlost.

Za vreme eksperimenta prenosa misaonih poruka, između ostrva Dikson i istoimenog mesta na kopnu, obe grupe su imale Kozirjevljeva ogledala. Rezultati su premašili sva očekivanja. Ali, šta se desilo kasnije? Iz nekog razloga grupa znakova primala se sa velikim kašnjenjem, sticao se utisak da se misaona poruka, negdje čuva. A gde? Razumno objašnjenje za taj fenomen još uvijek ne postoji.

Ali, prava senzacija tek je predstojala. Prenos misaonih slika još nije bio počeo, čak i eksperimentatori nisu znali koji će se znak u predstojećoj seansi slati, a u prijemnom punktu ti znaci su već bili primljeni. O grešci nije moglo biti ni govora, jer od 105 slučajeva više od trećine poslatih znakova bili su primljeni nekoliko sati pre seanse. Zaključuje se da su ogledala pretpostavila buduće događaje, te koji se još nisu ni dogodili.

Poznato je da je prije revolucije Aleksandar Barčenka izučavao telepatiju i ozbiljno se bavio problemom sugestije na daljinu i time što je kasnije nazvano psihotronim oružjem. Nisu ga slučajno 1919. pozvali u Institut Sankt Petersburga za izučavanje mozga i psihičkih aktivnosti, kojim je tada rukovodio svetski poznati naučnik Vladimir Behterjev. Institut se bavio izučavanjem čovekovih paranormalnih sposobnosti i mogućnosti telepatskog uticaja na veće mase Ijudi.

Barčenka je bio posebno zainteresovan za misterioznu “šamansku bolest” koja je u području krajnjeg severa, bila poznata već više od jednog veka. Eskimi su je zvali “zov polarne zvezde”, Rusi “merjačenjem”. Ruski psihijatri su tu bolest naučno nazvali “polarna histerija” ali nisu mogli da shvate njenu prirodu.

Najneobičnije u ” merjačenju” je masovnost, gde celi logor odjednom pada u trans. Mnogo sati Ijudi mehanički ponavljaju jedno te isto kretanje i govore duge fraze na nepoznatim jezicima, ne osećaju bol, i poslušno ispunjavaju sve naredbe šamana, najapsurdnije i najopasnije. Mnogi mogu da čitaju tuđe misli, predskazuju budućnost i vide to što se dešava na desetine kilometara daleko.

Akademik Behterev pretpostavljao je da se to zagonetno stanje izaziva nekim spoljašnjim fizičkim uticajem. Zbog proučavanja tog stanja upućena je 1920. na Koljsko poluostrvo specijalna ekspedicija. Njom je rukovodio Aleksandar Barčenka. Tokom dve godine, članovi ekspedicije su ispitivali delovanje “merjačenja”. Da li su mogli da utvrde njegov uzrok do danas je nepoznato. Ekspedicija i njeni rezultati proglašeni su “strogo poverljivim”. Aleksandar Barčenka je kasnije bio uhapšen i strijeljan. Pitanje na koje je hteo da nađe odgovor za nas je ostalo otvoreno.

Da li se slučajno šamanska bolest pri kojoj Ijudi dobijaju informaciju iz budućnosti, češće sreće u polarnim širinama? Postoji mišIjenje da je u polarnoj zoni, bolji prijem informacija. Polarni Dikson je izabran za eksperimente ne samo zbog večitog leda, stvar je u tome što je tu 73. paralela. Kako je smatrao Kozirjev tom zonom prolazi “paradoksalni protok vremena”. U toj zoni vreme može da menja svoj pravac i smer.

U zoni iznad 73. stepena severne geografske širine vreme mijenja svoj hod i otkriva se pristup informacijama. Drugim rečima na tim širinama lakše je nego na drugim mestima primati informaciju iz budućnosti, tačnije varijantu budućnosti. Ako je to istina tada potpuno drugačije zvuči ona zagonetna fraza poznatog Nostradamusa “Sever – to je posebno mesto, gde se sreću drugi svetovi”.

Da bi napravio uređaj vrlo sličan ogledalima Kozirjeva bilo je poznato proroku, još prije četiri i po veka. Nalazeći se unutar svoje “kapisle” veliki prorok je pravio svoja zadivljujuća putovanja kroz vreme. Govorilo se, da je tajnu te konstrukcije od nekoliko slojeva raznih poliranih metala, prorok dobio od potomka tajnog društva Templara.

Za postojanje nevidljive realnosti Ijudi su oduvek vjerovali. Nazivali su je različito: Duhovni, Božanski svijet, Kosmički razum, Informaciono polje. U svim vremenima ljudi su pokušavali da proniknu svojom svešću u taj nevidljivi svet. Takvi pokušaji se rade i u naše vreme.

Možda su u pravu bili mudraci iz prošlosti koji su nam prorekli otkriće koje će preokrenuti našu predstavu o Univerzumu? A ko zna možda su Kozirjevljeva ogledala taj instrument koji će nam dati novi impuls u poznavanju tajni vremena i čovečije psihe? Ispred njih su neverovatne mogućnosti. Sa specijalnim ogledalnim uređajima, istraživači bi mogli otkriti nevidljivi i tajanstveni smisao realnosti gde nema uobičajenog shvatanja prostora i vremena.

Svest je veliki poklon dat čoveku. Naučnici su već mnogo saznali iz te tajanstvene oblasti. Ipak interakcija ljudske misli sa planetarnom i kosmičkom svešću ostaje za sada zagonetka. Istraživanja u toj oblasti bez preterivanja imaju strateški karakter. Ako se nauka ne bude bavila Kozirjevljevim prostorom i razvojem uređaja (ne samo ogledala) mi ćemo mnogo izgubiti.

Univerzum je okružen tajnom, velikom, nedostižnom. A tajna Kosmičke svesti, možda je najinteresantnija od svih tajni univerzuma. Ko je stvorio smisao koji je u osnovi Univerzuma? Gdje je on? Šta je informacioni svet Svemira? Kako sa njim uzajamno deluje individualna čovekova svest? Vekovima mi iznova postavljamo sebi ta pitanja. Potpuno odgonetanje tajne postojanja, je iznad čovečijeg razuma. Ali ništa ne može zaustaviti misli istraživača koji streme da nađu odgovore, ne samo na tradicionalna naučna pitanja: Šta? i Kako? Nego: i Zbog čega? i Zašto?