Elektromedicina je nauka koja predstavlja primenu elektriciteta u lečenju bolesti. Elektromedicina ima dugu istoriju u borbi sa kancerom.

Veoma efikasan način trenutnog ubijanja kancera je mašina Rojala Rejmonda Rajfa koja deluje radio talasima sa određenim frekvencijama i praktično uništava sve mikrobe u organizmu. A kancerozna ćelija sadrži upravo neki mikrob.

Rojal Rajf je tridesetih godina prošlog veka nekoliko godina preko svog specijalnog mikroskopa posmatrao mikroorganizme u bolesnom tkivu i tačno izmerio frekvenciju na kojoj svaki od njih oscilira. Tako je povećavanjem njegove prirodne oscilacije svaki mogao da protrese tako da se on praktično raspadne.

Ova Rajfova mašina je nazvana “lek za sve bolesti ” i mnogi američki najeminentniji lekari toga doba su videli da elektromedicina donosi revolucionarnu promenu u dotadašnji način lečenja. Ali, ovakva mašina je bila opasnost za farmaceutski biznis.

Tako je Rajfova laboratorija spaljena, njegov moćni mikroskop uništen kao i ogromna baza podataka o frekvencijama mikrorganizama. Lekari koji su ga podržavali zastrašivani su, dok su neki smrtno stradali.

Sve to se odigravalo u periodu od 1930. do 1936. Nakon toga nastupio je “medicinski mrak” iz koga su na scenu stupile hemoterapija i X-zračenje kao priznate metode za “lečenje” raka. U istom periodu počele su da se pojavljuju bolesti za koje niko do tada nije znao (Alchajmerova bolest, Multipla skleroza, AIDS…), a kancer je dobio epidemijske razmere.

Razlog zašto elektromedicina može da leči skoro “sve bolesti” je što ona barata sa samim fundamentom života. Naime, sve više se otkriva da je život (kao i čitav svemir) nastao iz električne energije i da se održava pomoću električne energije koja na Zemlju stiže sa Sunca.

Električna energija nastaje kad se u organizmu veoma složenom biohemijskim procesima (svaka ćelija je dipolarna) elektroni prebacuju iz jednog molekula u drugi i taj složeni proces njegovog kretanja u organizmu nazivamo život. Ovo prebacivanje na neki način liči na fantastično brzu igru flipera koja se nikada ne sme prekinuti, a kuglica je elektron koji udara od jednog do drugog molekula.

Električna energija može i da se uskladišti u formi molekula adenozin difosfata (ADP) u delu ćelije koji se naziva mitohondrija i zapravo je to ćelijska baterija koja mora stalno da se dopunjava. Punjenje počinje kada elektron formira molekule adenozin trifosfata (ATP). Formiranje ovih molekula je zapravo “energetska potpala” koja će omogućiti ćelijskoj fabrici za preradu hranjivih materija da se pokrene.

Da bi se iz ADP stvorio ATP prethodi jedan veoma složen hemijski proces nazvan “Krebsov Ciklus” (po nemačkom nobelovcu Hansu Adolfu Krebsu). To je zapravo “lanac reakcija limunske kiseline” koji se završava stvaranjem ATP-a. Ali, transport elektrona nastavlja se i dalje kako on ide od jednog do drugog molekula i stvara još više ATP molekula. Ovaj proces je nazvan “lanac transporta elektrona” (ETC). Tako formirani molekuli se međusobno ponovo vezuju na određen način i čitav ovaj proces je tačno programiran pa je zapravo sam proces života mnogo složeniji nego što je samo prolazak elektrona.

Baš kao što elektron u kompjuteru prolazi veoma precizno kroz minijaturna integralna kola u čipu, a ovi svi čipovi su opet stavljeni u integralna kola na višem novou. Možemo onda zamisliti šta se događa u ovim integralnim kolima kada se putanja elektrona zbog pogrešne softverske instrukcije, koju može da izazove kompjuterski virus, poremeti. Da li vam je zbog takvog poremećaja palo na pamet da uzmete čekić i klješta i počupate neki čip?

A upravo to je rešenje u lečenju kancera za kojim poseže današnja hirurgija – odsecanjem obolelog tkiva odnosno tkiva sa ćelijama kroz koje elektroni ne protiču kako treba.