Fascija je tanka ovojnica koja prožima celo naše telo. U početku našeg embrionalnog razvoja, u oplođenom jajašcu razvijaju se tzv. zametni listići koji formiraju endoderm, mezoderm i ektoderm. Ti zametni listići su zapravo fascije iz kojih se kasnije razvijaju svi sistemi ljudskog tela (mišićno-koštani, nervni, kardiovaskularni, respiratorni, unutrašnji organi, koža..).

Po tome zaključujemo da je fascija prisutna na samom početku nastajanja svakog ljudskog bića. Na isti način se razvija i organizam životinje. Fascija je tkivo koje nema početnu ili krajnju tačku. Ona je osnovno gradivno tkivo koje prožima sva tkiva u našem organizmu i obavija svako pojedinačno tkivo kao kesica. To je kompleks opni i membrana koje omotavaju i povezuju kožu, kosti, mišiće, nerve, mozak i sve unutrašnje organe. Na taj način fascija povezuje sve delove našeg tela u jedan jedinstveni sistem.

Fascija je građena od nekoliko slojeva. Između svakog sloja nalazi se tečnost koja omogućava da slojevi fascije međusobno glatko klize jedan preko drugog. Ceo život naše telo je u pokretu pa čak i kada mirujemo naše telo se pokreće Naši organi su u stalnom kretanju kojeg mi nismo svesni; srce pumpa, pluća se šire, želudac se steže, bubrezi se pomeraju gore-dolje. Pokretanje jednog organa automatski povlači za sobom pomeranje susednih organa, a ti susedni organi opet pomeraju sledeće i tako se celo telo pokreće.

Fascija omogućava da se svaki organ u svakom trenutku nalazi na tačno za njega predviđenom mestu. Zato se kako god mi hodamo, trčimo, padamo, skačemo ili bilo što drugo, naši organi uvek nalaze na istom mestu ali međusobno klize. Ona ima zastitnu ulogu, jer kada se organi ne bi nimalo pokretali i najmanja fizička trauma mogla bi biti pogubna.

Fascije su organizovane u lance i slojeve sa ciljem odbrane tela od restrikcija – ograničenja. Kada restrikcije pređu određen prag tolerancije fascije odgovaraju tako što modifikuju svoj elasticitet, menjajući kolagenska vlakna i transformišući zdrave fascijalne lance u promenjene – patološke lance.

Fascije pamte svaku traumu koja dovodi do promena motiliteta, tj. možemo reći da ”skladište” fizičke traume. Svaki udarac, svaka posekotina, svaka operacija, koliko god ona stara bila, uzrokuje ožiljke na fascijama. Kod lakših trauma dolazi do gubitka vode između slojeva fascija i oni više ne mogu adekvatno da klizaju. Samim time ponovo možemo zaključiti da će se dogoditi lančana reakcija koja će pomalo blokirati pokret i drugih delova tela.

Povreda na jednom delu tela može prouzrokovati blokadu na nekom totalno udaljenom segmentu tela ili unutrašnjem organu. Problemi sa kičmom i izlaznim korenovima kičmenih živaca automatski se repekutuju na unutrašnje organe sa kojima stoje u korelaciji. Isto tako, operacijski rez uzrokuje stvaranje kolagenog tkiva, koje je neelastično i ne dopušta pokret. Tako se posle carskog reza mogu pojaviti konstantni bolovi donjeg dela leđa.

Fascija skladišti emocije. Svi znamo da kada smo pod stresom javljaju se velike napetosti područja ramena, vrata, glavobolje, ali i smetnje sa varenjem, bolovi u želucu i slično. Upravo to je ”skladištenje” stresa. Nagomilavanje stresa uzrokuje dalje mnogobrojna patološka stanja i bolesti. Tretmanom fascija oslobađaju se emocionalne blokade u telu. Rad na fasciji je holistički pristup telu. To znači da se radi na celom telu, pa čak i emocijama, a ne samo na određenim bolnim područjima.

Postoji više tehnika u fizikalnoj terapiji koje se ciljano bave radom fascija. To su Osteopatija, Myofascial release technique by John F. Barnes, Anatomy Trains by Tom Myers, Fascial Abrasion Technique (FAT tools), Emmet tehnika, Bowen tehnika, itd.