Za razliku od uzimanja klasičnih (alopatskih) medikamenta gde se često propisuje da određeni lek ne sme da se uzima u kombinaciji sa nekim drugim ili na primer u kombinaciji sa alkoholom – sve ono što nije zabranjeno ostaje dozvoljeno u vreme terapije. Sa antikanceroznom dijetom nije tako. U terapiji kancera se uzima samo ono što je propisano i na način kako je propisano i ništa više izvan toga.

Sve antikancerozne dijete se prave strogo vodeći računa da se nutrijenti u njima koji deluju kao ubice kancera kombinuju tako da se time njihovo dejstvo pojačava. Vremenom tako dolazi do kumulativnog efekta. Ukoliko neki nutrijent ovo ometa i efekat razblažuje on smanjuje kumulativni efekat. Taj kumulativni efekat traži 3 do 5 nedelja striktno propisane dijete.

Na primer u svim antikanceroznim dijetama se moraju izbeći svi hlorini. To znači da ne može da se koristi hrana dopunjena vodom sa česme ili pripremljena u takvoj vodi. Hlorin uništava mnoge antikancerozne fitonutrijente i tako oštećena hrana se ni na koji način u procesu varenja ne može povratiti u oblik koji je imala.

Takođe se ne smeju piti sokovi razblaženi vodom sa česme (hlorisanom ili fluorisanom). Na primer u “Brantovoj voćnoj dijeti” ne može se sok od sveže ceđenog voća zameniti kupovnim sokom iz flaše.

Sa ovog aspekta sva hrana koju unosimo u organizam deli se na:

1. Hrana koja jača kancer i mikrobe u ćeliji kancera ili u telu. To su: rafinisani šećer, rafinisano brašno, gazirana pića, mlečni proizvodi…

2. Hrana koja pomaže uzroku kancera (transmasne kiseline – margarin, pomfrit i sva druga procesovana hrana, aspartam – veštački zalslađivač u dijeteteskim napicima, nutra sweet, MSG, višemasna nezasićena ulja, kao ulje kukuruza, i sl.)

3. Hrana koja direktno ometa tretman kancera (hlorin, fluorid, alkohol, kafa…)

4. Hrana koja ometa i iscrpljuje imuni sistem jer ga tera da se usredsredi na ubijanje kancerogenih proteina (teletina, ćuretina i uopšte previše proteina…)

5. Hrana koja sadrži nutrijente koji ubijaju kancer, zaustavlja širenje kancera ili na neki način pomaže u tretmanu protiv kancera kao sve vrste grejpa (pomorandže, mandarine, grožđe sa košticama i ljuskom), maline, jagode, brokule, karfiol, neke trave, šargarepa, ananas, badem…).

Kancer uglavnom nastaje kada je u organizmu stvorena fundamentalno loša biohemijsku reakcija zbog čega je ćelija postala kisela. Ovakva sredina je izuzetno dobra za formiranje mikroorganizama.

Gljivice u organizmu su veliki problem za one koji sprovode antikanceroznu dijetu jer traže nutrijente u skladu sa svojim potrebama kako bi opstale. Tako traže nikotin, sladoled, pivo, fermentisanu hranu, šećer…

Organizam tako oseća strahovitu potrebu da baš to jede. Pored toga gljivice uzimaju hranu zdravim ćelijama pa su ljudi , obično pušači, napunjeni gljivicama često mršavi iako mnogo jedu. Stavljati ove ljude na posebno rigorozan režim ishrane je za njih psihološki izuzetno teško.

Recimo, dijeta doktora Roberta O. Janga dizajnirana je tako da balansira pH vrednost u krvi i “ukloni” gljivice i plesan iz tela. Njegova dijeta potpuno isključuje voće, verovatno zbog šećera, i pokazala se veoma uspešnom i u konverziji kanceroznih ćelija u normalne koje su spremne da izvrše apoptozu. Bez glikoze kancerozna ćelija ne može da opstane.

Zanimljivo je da i šargarepa ima visok novo glikoze, ali sa njom će u kanceroznu ćeliju ući i nutrijenti koji ubijaju kancer, pa je tako šargarepa glavni sastojak skoro svih antikanceroznih dijeta sa povrćem.

Međutim, ako se napravi kombinacija sa povrćem takva da kancerozna ćelija može da uzme glikozu iz nekog drugog izvora u čijem molekulu nema otrovnih supstanci, ona će se nahraniti i time je tretman oslabljen.

To znači da se ne sme uzimati povrće ili voće koje sadrži visok nivo glikoze, ukoliko istovremeno tu nisu sadržani nutrijenti koji ubijaju kancer. Idealno je zato da sto posto svega što se jede u tretmanu protiv kancera bude u kategoriji onoga što nutrijentima ubija kancer.