Preparat koji se pročuo kao efikasan u tretmanu raka je Hidrazin sulfat (Hydrazine sulphate). Ali, hidrazin sulfat se ne sme uzimati bez nadzora, jer može imati fatalne posledice.

Naime sve terapije za lečenje raka proizvode u organizmu elktro-hemijske reakcije na ćelijskom nivou i one moraju biti pod kontrolom stručnjaka koji ima iskustvo u primeni određenog hemijskog jedinjenja.

Čitav organizam je veoma složena elektro-bio-hemijska laboratorija. I najmanja nepoželjna hemijska reakcija može pod određenim uslovima biti fatalna. Posebno, ako nismo svesni da smo je proizveli i organizam nam godinama o tome ne daje vidljive simptome. A to je upravo slučaj sa rakom.

Istina je da hidrazin sulfat zaustavlja jedan biohemijski proces koji pomaže ishrani kanceroznih ćelija, ali ovaj preparat ne leči od raka, jer ne uništava maligne ćelije, kao ni uzrok njihovog nastanka. On se koristi samo kao vrlo efikasno pomoćno sredstvo u koje usporava umnožavanje ćelija raka, tako što ih ometa u ishrani i iscrpljuje.

Anaerobna ćelija raka, zbog nemogućnosti da oksidiše, hrani se fermentacijom glikoze. Fermentacija kanceroznu ćeliju čini veoma kiselom (i zato njima ne odgovara da budu alkalne). Tokom fermentacije proizvodi se mlečna kiselina koja onda odlazi u jetru, tamo se razlaže i pretvara u glikozu. Ovu glikozu ponovo grabi gladna kancerozna ćelija i stvara se začarani krug u kome kancerozna ćelija opstaje i hrani se rasipajući energiju. Posledica ovoga je da čitav organizam vremenom slabi i dolazi do kaheksije.

Ovaj začarani krug može da prekine hidrazin sulfat time što u jetri sprečava konverziju mlečne kiseline u glikozu. Enzim u jetri koji konvertuje mlečnu kiselinu u glikozu je phosphoenolpyruvate carboxykinase (PEPCK) i hidrazin sulfat ga blokira.

Hidrazin sulfat je 1974. na jednoj konvenciji Nacionalne zdravstvene federacije (u SAD) predstavio doktor Džozef Gold sa Sirakuza Instituta za istraživanje raka u Nujorku. On je ovaj lek i napravio upravo za lečenje kaheksije još 1960, ali se on pokazao vrlo efikasan i u tretmanu raka.

Rezultati njegove primene su bili jako dobri pa je američka Federalna agencija za hranu i lekove (FDA), koja odobrava upotrebu svih lekova, ali prevashodno štiti interse krupnog kapitala i korporativnog biznisa, odlučila da ugrozi popularnost ovog medikamenta.

Hidrazin sulfat je izgubio status leka koji je u fazi istraživanja i prestalo je svako finansiranje njegovih ispitivanja. Po rečima samog doktora Golda prestižna klinika Sloan- Ketering je namerno u testiranju napravila previd (navodno su u pitanju bile greškom izostavljene neke informacije o sporednim efektima) pa su zaključili da je lek opasan i nedelotvoran.

Hidrazin sulfat je inhibitor oksidacije monoamina tj. on sprečava enzime koji razlažu monoamine (serotonin, norepinefrin i dopamin), a ove hemikalije koristi mozak i one deluju na raspoloženje. Sa druge strane Hidrazin sulfat koči metabolizam aminokisline tiramin koja se nalazi u nekim namirnicama i njeno nerazlaganje može podići krvni pritisak i pojačati lupanje srca.

Zato uzimanje hidrazin sulfata sa lekovima za smirenje (trankvilajzerima) kao i nekim supstancama koje se nalaze u hrani ili u dopunskoj ishrani može biti veoma opasno. Zato se i ovaj preparat koristi samo uz precizan protokol koji isključuje mnoge supstance.