Dakle, kada se kaže da bez vode nema života, to je istina, ali ne nosi svaka voda energiju neophodnu za život. Džordž Merkl je dao najjednostavniju definiciju života – uskladištena energija. Voda ima izuzetno svojstvo ne samo po tome što prenosi energiju već i po tome što je skladišti, i to u veoma dugom periodu.

Hemijski sastav vode je uvek isti i odavno je poznat, ali ono što se u vodi menja jeste struktura molekula odnosno način na koji su oni grupisani. A svojstvo vode je da se njeni molekuli grupišu u veće ili manje grupe koje se često nazivaju klasteri. Po toj molekularnoj strukturi, voda iz česme i voda u krvi i u svim ostalim ćelijama i tkivima živih bića veoma se razlikuju, iako je po hemijskom sastavu H2O.

Zbog nejednakog broja elektrona u atomima vodonika i kiseonika (vodonik ima samo jedan elektron i jedan proton, a kiseonik osam elektrona i osam protona), kada se spoje u molekul ovi zajednički elektroni su nejednako rapoređeni. Voda je tako bipolarna, i njeni molekuli se prilikom povezivanja okreću na jednu ili drugu stranu. I tako se povezuju u grupe, tj. klastere. Geometrijski posmatrano, ova povezanost uvek stvara simetričan raspored molekula.

Životni vek ovih klastera je veoma mali, jer je utvrđeno da imaju sposobnost da se pregrupišu. Voda često menja strukturu reagujući na najmanji nadražaj. I to je posledica promene električnog polja u okolini. Ali ovi klasteri mogu da imaju veoma dug život i tada ih nazivamo stabilnim vodenim klasterima. Za vodu u kojoj će se uskladištiti bioenergija i razvijati život najvažnija je stabilna struktura klastera. Tako strukturirana voda može i da pamti.

Pojedini naučnici su utvrdili da se u svakoj ćeliji organizma u kome postoji stabilna vodena struktura koja pamti (kao što je, na primer, ljudski mozak) nalazi najmanje 440.000 informacionih “vlakana” od kojih svaki ima svoje uzajamno dejstvo s okolinom.

Voda je, u stvari, najneobičniji kristal, a svojstvo kristala podrazumeva da se molekuli u ovakvoj strukturi mogu uvećavati, a da se pri tom struktura ne menja.

Grupisanje ovih molekula može da bude različito, što prouzrokuje posebne karakteristike vode. Kada molekuli vode formiraju trodimenzionalan geometrijski oblik nazvan dodekaedar to znači da voda može da uskladišti i do 100 puta više energije, može da pamti, u njoj mogu da se stvaraju proteinske forme kao sastavni delovi bakterija mitohondrija (koje rade kao baterije u ljudskim ćelijama) i sve druge ćelijske organele a koju koristi i naš organizam. I on može da koristi samo takvu vodu, a to nije voda sa česme i iz flaše.