Zagovornici nuklearne energije, koje finansiraju i održavaju vojni krugovi kao najveći njeni obožavaoci, vole zato da plasiraju velike medijske priče o opasnom zagrevanju atmosfere zbog velike količine ugljendioksida koji nastaje sagorevanjem ugljovodonika, pa se stvara efekat staklene bašte, globalno otopljavanje, klimatske promene itd.

Mediji su puni ovih laži. Jer, ugljendioksid je neophodan na planeti upravo za život kakav poznajemo, baš kao što je i efekat “staklene bašte” neophodan jer bi zbog njenog nepostojanja temperaturne razlike između noći i dana bile veoma velike. I to su tvrdnje upravo priznate i sertifikovane nauke, ali njenih nekorumpiranih pojedinaca.

Ugljen-dioksid koriste biljke i on uopšte i ne ide visoko u atmosferu, već naprotiv teži ka zemlji. Zanimljivo je da se o opasnostima ugljen-monoksida, koji se dobija sagorevanjem hemikalija koje se u rafinerijama dodaju benzinu (da bi mu povećali oktansku vrednost) uopšte ne govori u istim krugovima “zabrinutih”. Naravno i hemijska industrija ima svoje veliko “parče kolača” u korišćenju nafte kao energenta.

Najzanimljivije je ipak ono što u nafti gori i oslobađa energiju. A to je monoatomski vodonik koji se prvo mora osloboditi iz molekula vode, koja je takođe sastavni deo nafte, i koji onda reaguje sa kiseonikom, koga takođe ima svuda oko nas, i onda taj monoatomski vodonik odreagije tako što oslobodi svoju atomsku energiju.

Pošto i vodonika i kiseonika ima svuda oko nas, logično je pitanje za laike, zašto sami tako ne reaguju čim se sretnu u vazduhu, nego se prvo vodonik mora osloboditi iz nekog molekula, na primer iz vode u nafti ili iz vode u procesu elektrolize? Ili se oni u vazduhu nikad ne sretnu u gasovitom stanju.

E, tu velika nauka nešto nije dobro skontala, jer očito mnogi ne vide da je tu nešto nelogično. Važno je samo da se svakodnevno sagoreva ogromna količina nafte i drugih ugljovodonika (što je onome ko ih kopa i prodaje veoma profitabilno), dok se korišćenje čiste vode za pokretanje automobila (i koriščenje iste te energije vodonika) tehnološki nikako “ne može” rešiti. I ovde su očito u pitanju mozgovi koji “ne vide” ili ne žele da izgube svoju dobro plaćenju profesionalnu poziciju.

Najveća enigma u naučnim krugovima u vezi korišćenja energije je tako postalo pitanje gde je njen izvor? Jer ono što mi koristimo kao energiju su njeni različiti oblici koji su nastali njenim radom i skladištenjem u određenim medijumima.

Tako se i danas razlikuju elektricitet, energija biomase, geotermalna energija, takozvana fosilna energija kao što su ugljovodonici (nafta ugalj, gas) iako su sva ta ugljovodonična jedinjenja nastala duboko ispod Zemljine kore u onom što se naziva “plašt” i što se konstantno, kao i sve drugo na planeti, jednim fizičko-hemijskim procesom stalno stvara. I nema isključivu vezu sa fosilima.

U školi nas još uče da postoji solarna energija, nuklearna (iz jezgra atoma), energija vetra, radioaktivnost… Ali, ono što se u školama i dalje ne uči i što je i naučni establišment (koji izdaje stručne sertifikate) više od 100 godina odbija da prizna, je postojanje “nulte tačke energije” odnosno energije vakuuma.