Izreka: Verujem samo u ono što vidim, tako nije nikakva fiziološka činjenica. Upravo suprotno je slučaj: Mi vidimo (doživljavamo svet) onako u šta verujemo, samo na osnovu naše uslovljenosti. To nameće sledeće pitanje: Šta je svet zaista, kako izgleda stvarnost, kakva je njena prava priroda? Odgovor glasi: to u potpunosti zavisi od toga, ko je posmatra i doživljava i kojim čulima je posmatramo.

Ćelije očiju pčele ne mogu da opaze svetlo na talasnoj dužini, koja je normalna za vas i mene, ali zato mogu ultraljubičasto svetlo. Kada pčela iz daleka „vidi“ neki cvet, ona opaža samo med, a ne cvet. Zmija bi od istog cveta opazila samo infracrveno zračenje, slepi miš samo ultrazvučni eho. Očne jabučice kameleona su pokretne, okačene na dve osovine. Ne možemo ni približno naslutiti kako bi ova prostorija izgledala nekom kameleonu! Pa, onda, šta je svet zaista, kako on izgleda, kakva je njegova prava priroda?

U stvarnosti ne postoje nikakve boje, nikakvi materijali, nikakvi mirisi, ni lepota ni ružnoća. Tamo napolju postoji samo čista supa energije. To je jedna u osnovi bezoblična, neodrediva, tečna kvantna supa, iz koje aktom opažanja u svojoj svesti konstruišemo materijalni svet. Taj materijalni svet napolju je polje beskrajnih mogućnosti, od koga u procesu opažanja stvaramo, tako reći kristališemo, našu poznatu materijalnu realnost.

Mi smo kao legendarni kralj Mida, koji nije mogao da doživi istinsku prirodu stvari, jer se sve, što bi dotakao, pretvaralo u zlato. Tako nikada nije saznao, kakav oseća pruža ruža, milovanje ili poljubac.

U našem uobičajenom stanju svesti nikada ne možemo doživeti pravu prirodu stvarnosti, jer pokušavamo da razumemo Celo na osnovu pojedinačnih, izlomljenih čulnih opažanja. Budući da osim tih izlomljenih čulnih opažanja nemamo ništa, nikada nećemo razumeti Celinu. Manje ili više smo saglasni oko naših subjektivnih iskustava i to nazivamo objektivna nauka. U njoj doduše nema ničeg objektivnog, ali mi je tako posmatramo!

Pretpostavljamo da se ljudsko telo sastoji od molekula, materijalnih čestica, koje iz nekog nepoznatog razloga zuje okolo, i da kao posledica nastaje fenomen koji nazivamo svest. To znači, da naše misli, osećanja, želje, emocije, strasti, ljubav, mržnja, naše telo, stvari, nebo, zemlja… i sve oko nas počiva na molekulima u pokretu.

Sve je ples molekula!