Padala je kiša. Bila je noć. Vreme je bilo tiho i spokojno. Dve kapi, leteći jedna pored druge, započele su razgovor.

Od straha da se ne izgube iz vida, uhvatiše se za ruke i jedna od njih veselo progovori:

Kako je lepo leteti i uživati u letu!

Mi ne letimo, već prosto padamo – tužnim glasom odgovori druga.

Uskoro ćemo se susresti sa zemljom i učiniti je plodnom! – nastavi veselim tonom prva.

Ne! Mi letimo u susret smrti, a na zemlji će nas samo gaziti! – prigovori druga.

Postaćemo potočić i krenuti ka moru! Živećemo večno! – uzvrati radosno prva kapjica.

Ne, već ćemo se stopiti sa drugim kapima i iščeznuti zauvek! – zaključi druga.

Tu dve kapi završiše razgovor, odvojiše svoje ruke…

… i svaka poleti baš ka onoj sudbini koju je sama sebi izabrala!

Kakve su nam misi, takav će nam biti život i sudbina. Izbor je na nama!