Čovek je pitao mudraca: “Kako izaći iz začaranog kruga prazne svakodnevice u kojoj nema ni ljubavi ni sreće?”

Mudrac mu je odgovorio: “Iz kruga možeš da izađeš samo na onom mestu gde se spajaju početak i kraj!”

Čovek se duboko zamislio i krenuo u potragu za mestom gde se nebo spaja sa zemljom, ali horizont je uvek bio na istoj udaljenosti. Umoran od svega, seo je na obalu okeana, misleći da je stigao do kraja sveta. Reči mudraca odzvanjale su mu u glavi.

Dugo je sedeo na obali posmatrajući sunce i oblake, a noću mesec i zvezde i konačno je video svoju prošlost i budućnost kako se stapaju u sadašnjem trenutku i oblikuju njegov život. Znao je odgovor. Ne postoji mesto na svetu gde se počeci spajaju s krajevima, ali na svakom mestu kraj se uliva u novi početak u jednom određenom trenutku.

Ponovo je potražio starca koji ga je uputio ka horizontu, odlučan u nameri da ovlada vremenom i sazna u kojem trenutku može da se oslobodi loše sreće. Čovek je pitao mudraca: “Sada znam gde se spajaju početak i kraj, šta da radim?”

Mudrac je odgovorio:
– Ako je tvoja prošlost ispunjena patnjom, pričekaj trenutak kad sunce na horizontu krene da se penje i tada ostavi svu patnju iza sebe.
– Ako si u prošlosti bio rob loših navika, pričekaj da sunce krene da se penje i u naredna tri dana radi samo ono što želiš da radiš do kraja života.
– Ako je tvoja prošlost ispunjena mučnim odnosima, tada potraži neke nove ljude i kreni s njima u svoju budućnost, a sve ostale ostavi iza sebe i ne gledaj unazad.
– Ako u tvom životu nije bilo radosti, tada uradi bilo šta što će da te učini srećnim, koliko god da je to mala stvar, ona će da se proširi na celu tvoju budućnost.
– Ako u tvom životu nije bilo ljubavi, u tom trenutku s čežnjom pogledaj u sunce i srešćeš ljubav svog života.

Čovek se zahvalio i otišao svojim putem. Nikada više nije posetio mudraca.

Neka vaše stare patnje, muke i navike ostanu iza vas, ponesite samo ono čime želite da ispunite svoju budućnost.