…Jedan stariji čovek, u bolnici, bio je na samrti. Bili su to njegovi posljednji sati. U jednom trenutku je otvorio oči i uspeo videti nekoliko prilika koje su se skupile oko njegovog kreveta. Nije ih uspeo prepoznati…
Zatvorivši oči upitao ih je:
– Prijatelji, ko ste vi?
Jedna od prilika reče:
– Mi smo tvoji zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene vizije. Mi smo sve ono što si mogao uraditi tokom života, ali si to propustio učiniti.
– Žao mi je zbog toga – reče starac – ali ipak cenim što ste se uprkos mojoj nemarnosti i lošem odnosu prema vama došli oprostiti od mene na kraju mog života.
Jedna od prilika se nagnula i mirnim mu glasom odgovorila:
– Ne, mi se nismo došli oprostiti od tebe – došli smo umreti s tobom…