Vetar je sreo predivan Cvet i zaljubio se u njega. I dok ga je nežno milovao, Cvet mu je uzvraćao sa još više ljubavi izražavajući je bojom i mirisom.

Ali to Vetru nije bilo dovoljno pa on odluči:
– Ako dam Cvetu svu svoju moć i snagu, on će mi uzvratiti sa još više ljubavi.

I Vetar zaduva ka Cvetu moćnim dahom svoje ljubavi. Ali Cvet nije mogao da izdrži tu burnu Vetrovu strast i slomi se.

Kad to vide Vetar pokuša svim silama da ga podigne sa zemlje i oživi, ali mu svi napori ostadoše uzaludni. On onda odluči da se smiri i zaduva ka Cvetu nežnim dahom svoje ljubavi, ali Cvet je već lagano venuo tu pred njegovim očima.

Tada Vjetar zaurla:
– Dao sam ti se svom snagom svoje ljubavi, a ti se slomi! Očigledno je da u tebi nije ni bilo dovoljno snage da mi uzvratiš ljubav. Znači, ti me nisi ni voleo!

Ali Cvet ništa ne odgovori… jer je već bio mrtav!