Rojal Rajmond Rajf je tako dokazao postojanje pleomorfizma, odnosno potvrdio je nalaze Pjera Bešama (Pierre Béchamp 1816-1908) koji je prvi tvrdio da postoje mikroorganizmi koji u svom životnom ciklusu menjaju oblik. Proslavljeni Luj Paster, koji je od Bešama preuzeo mnoge ideje i prikazao ih kao svoje, ovome se žestoko suprostavljao. Tako je Paster kao veliki zagovornik vakcina (što su zagovarali i jezuiti) postao svetski poznat, dok je ime Pierre Bechamp potpuno zaboravljeno. Kao i Rajfovo. Ipak, Paster nije bio u pravu.

Za Rajfove nalaze zainteresovala se odmah dr Virdžinija Livingston, koja je kasnije postala poznata po svojim kliničkim istraživanjima kancera. Ona se iz Nju Džersija čak i preselila u San Dijego gde je bila Rajfova laboratorija koju je često posećivala. Danas se otkriće virusa raka pripisuje upravo njoj, koja je svoja istraživanja obelodanila 1948. Ona je ovaj virus preimenovala u “Progenitor Cryptocides”, a Rajfa u svojim papirima nikada nije ni pomenula.

Među lekarima i naučnicima nastala je tada rasprava o tome da li ovaj virus menja oblik ili ne. Kako nisu svi tada bili u mogućnosti da otputuju daleko u San Dijego (putnički avio sabraćaj je tek počeo da se razvija) i sami se uvere u ovaj fenomen, tvrdili su da virus ne postoji. Sam Rajf nije se mnogo obazirao na to, već mu je bilo stalo da otkrije način kako da ovaj virus uništi.

Za to je upotrebio isti princip kao i da ga učini vidljivim – njegovu sopstvenu frekvenciju. Povećavajući jačinu frekvencije na kojoj su prirodno oscilovali ovi mikrobi, Rajf ju je pojačavao dok se nisu izobličili i raspali od strukturnog stresa. Kao kada se jačina nekog zvuka koristiti da bi se razbila čaša. Molekuli čaše već osciliraju u skladu sa nekim zvukom. Pošto sve drugo ima različite rezonantne frekvencije, ali je samo jedna usglašena sa rezonancom same čaše, i ako se dovoljno pojača – razbiće je.

Rajf je nazvao ovu frekvenciju “smrtonosna oscilujuća brzina” (Mortal Oscillatory Rate ili MOR), a ona uopšte nije bila štetna za okolno tkivo. Postoje bukvalno trilioni različitih frekvencija i svaka vrsta i svaki molekul ima svoju karakterističnu.

Rajfu je tako bilo potrebno mnogo godina i mnogo sati neprekidnog rada dok nije tačno definisao frekvencije koje su bile specifične za svaki mikrob koji bi izazivao neku bolest. Tako je na istom principu mogao da razori viruse herpesa, paralize, meningitisa, tetanusa, influence i još mnogih drugih mikroorganizama.