Studiravši medicinu u Beču, Vilhelm Rajh je postao sledbenik nove revolucionarne psihoanalize Sigmunda Frojda. U to vrijeme, u ranim 1920-ih, Rajh je bio je jedan od eminentnih članova mlade psihoanalitičke družine i ubrzo je postao bliski Frojdov saradnik i član tzv. unutrašnjeg kruga koji su prisustvovali redovnim sastancima u Frojdovoj kući kako bi razgovarali o najnovijim teorijama. Međutim, s razvojem svog načina razmišljanja sve se više udaljavao od Frojda i ostalih ortodoksnih psihoanalitičara.
Frojd je kao i Rajh tražio uzroke neurotičnog ponašanja i psihoze u traumama iz ranog djetinjstva i potiskivanju seksualnosti, međutim taj aspekt je ostao apstraktan u Frojdovoj terapiji. Za Rajha je postajalo sve očiglednije iz njegovog kliničkog rada sa pacijentima da je blokirano sećanje na traumatski stres imalo telesnu manifestaciju u trajnoj mišićnoj napetosti koja je blokirala i ‘davila’ životnu energiju neurotičnih osoba.
Ovu virtualnu ljusku trajno stegnute muskulature Rajh je nazvao “telesni oklop” i počeo da radi na njemu paralelno sa svojim terapijama sa pacijenatima, koristeći neposredan fizički kontakt sa pacijentom i tehnike disanja. Kad god je ostvario napredak u popuštanju dela oklopa, primetio je da se traumatska memorija sadržana u pojedinim mišićnim grčevima isto oslobađa.
Rajh je primjetio da jedino zdrava i ‘neoklopljena’ osoba može ostvariti pun orgazam koji je u osnovi najveća mobilizacija i oslobađanje životne energije u svakom ljudskom biću. Ove observacije tzv. ‘psihološkog’ Rajha najviše su razvijene u njegove dve knjige “Analiza Karaktera” i “Funkcija Orgazma”.
Obnova pune orgazmičke potencije je postao Rajhov terapeutski cilj 1920-ih i 1930-ih godina, čime je nastavio put koji ni sam Frojd nije do kraja istražio. Ovo je postavilo somatske temelje značenja psihe u kojem je Frojd postavio mističan i poetičan koncept “Erosa” i “Tanatosa” dok je Rajh ova dva suprostavljena načela kasnije imenovao kao POR i DOR.
Wilhelm Rajh je pokušao da shvati nastanak neuroze i onoga što je nazvao “zaraznim karakterom” potpuno ‘oklopljenih’ ljudi u kontekstu opresivnog i eksploatacijskog društva. To ga je dovelo do vrlo levičarskog političkog stava u 1920-im i 30-im. Dugo je bio član nemačke komunističke partije. Međutim, ortodoksni komunizam nije mu uzvratio taj ‘njegov zagrljaj’ i u njegovim kasnijim godinama u SAD-u, uvideo je da je međunarodni komunizam u osnovi crveni fašizam.
