Orgon, Prana, Chi, Akaša, Baraka, Bioplazma, Biodinamični eter, Brahma, Fluoroplazmična energija, Dige, Manitu, Mana, Mungo, Bio-kosmička energija, Digin, Neutralna sila, Tahionska energija, Tondi, Vril, Skalarna energija, Telezma… ili životna energija, je nešto što je oduvijek bilo prisutno u ovom univerzumu, a nekima još i odavno poznato.

Orgon je ime dobio po dr. Vilhelmu Rajhu – koji je proveo veliki deo svoga života u istraživanju ovog fenomena – sve-prožimajuću i sveprisutnu životnu energiju. Rajh, koji je započeo karijeru u Austriji i Nemačkoj, kao lekar i psihijatar bio je usko povezan s Sigmundom Frojdom. Rajh je uveliko doprineo razumevanju veze između ljudske seksualnosti i psihologije i nikada nije prestao otvarati nove granice znanja i razumevanja za vreme svog života.

Počevši od svojih zapažanja kao psihijatar i zalazeći u područja biologije, astronomije i fizike, Rajh je bio u procesu stvaranja holističke životne nauke, kada je njegov život i rad bio okrutno prekinut institucijama “zemlje slobodnih ljudi” (land of free – SAD), iste zemlje u koju je pobegao od gneva nacističkih palioca knjiga iz srednje Europe.

Ipak, Rajh nije bio prvi niti zadnji istraživač koji je uočio rad tzv. “životne energije” ili “anti-entropijske snage”. Pre pobede tzv. mehaničkog pogleda na svijet (Njutn), koncept ‘mora energije’ iz kojeg se svi materijalni oblici manifestuju, bio je univerzalno poznat, počevši od Indusa (prana), budizma i taoizma (Chi, Rei-Ki) i ostalih tradicija na Dalekom Istoku, pa sve do starih Grka (eter) i Rimljana.

Isti koncept je intuitivno ili eksplicitno poznat svim tradicionalnim isceliteljima u šamanskoj tradiciji širom sveta. U post-Njutnovoj Europi, nekada zaboravljene ličnosti kao što su češki magnat čelika Baron Karl V. Rajhenbah ili poznati austrijski Anton Mesmer ili Viktor Šauberger, doprineli su svojim vrednim istraživanjima i iskustvima koja su onda bila primećena i od strane šire javnosti.

U posljednjih nekoliko godina možemo videti ne samo ponovno pojavljivanje tehnika isceljivanja na temelju životne energije kao što su Reiki, (Rei-Ki = Sveta životna energija), nego i konvergenciju pronalazaka najnaprednije kvantne fizike sa ovim starim “mističnom pogledom na svet”. Moderna fizika, u svojoj težnji da secira materiju sve više i više sa ciljem da dođe do krajnje elementarne čestice, konačno je došla do tačke gde mora preispitati svoju paradigmu.

Kvantni fizičari sada preispituju stabilnost materije i čini se da dolaze do koncepta u kojem elementarne čestice smatraju samo kao perturbacije “na površini u beskrajnom moru energije”, koju su neki naučnici imenovali kao “Energija nulte tačke” (Zero Point Energy) ili “Torzijska Polja” (Torsion Fields).

Zar ne čujete smeh nekolicine starih mudrih Yogija kroz vekove zbog toliko gluposti i kasnog osvešćenja istine. Oni su znali za ovo celo vreme. Lično verujem da nastajanje nove paradigme karakteriše spoj mističnog znanja i kvantne fizike. Ne očekujte da ovo pročitate u školskim i univerzitetskim udžbenicima još, ali to možete osetiti u vazduhu.

Govorimo o novom pogledu na svet koji će napokon omogućiti da se integrišu paranormalna i druga zapažanja koja dosad nisu objašnjena sa zastarelim modelima fizike 20-og veka. Ova nova paradigma će rešiti protivrečnosti između Ajnštajnove teorije relativnosti i Kvantne fizike.

Entropija je načelo smanjivanja složenosti, čime se oslobađa uskladištena energija. Ovo se odvija kad trošimo fosilna goriva, cepamo atom ili u osnovi obavljamo bilo kakav tehnološki proces do kojeg je čovečanstvo danas došlo. Ideja je da se uništenjem nečega dobije određena korist koja je obično minimalna.

Viktor Šauberher je govorio o suprotnim načelima eksplozije i implozije, kako bi demonstrirao tu osnovnu razliku. Možemo uvideti da naučna paradigma glavnostrujaškog načina razmišljanja 20. veka razume samo procese koji se temelje na entropiji. Krajnja ideja entropije je smrt, jer u nekom trenutku u budućnosti, sve razlike u nivou energije (potencijala) moraju obavezno biti potrošene.

Pojam Orgona kao kreativne energije, postavlja princip koji se protivi entropiji: kreativna organizovana sila. Ova sila se može izjednačiti sa životom. Čudno, iako naši dobro opremljeni i finansirani korporativni i državni naučnici mogu opisati mnoge složene procese u živim organizmima, čudo samog života im ostaje zagonetka.

Nalazimo ideju dva suprotstavlja usmerenja u svemiru, u starom istočnom učenju se govori o Yin i Yangu, ali i o Erosu i Tanatosu Sigmunda Frojda. Naučiti kako da se iskoristi kreativna snaga Orgona dovešće do razumevanja onoga što se sada zove “Slobodna energija” (Free-energy), koncept koji je ismejavan od strane entropijske nauke jer protvreči drugom zakonu Termodinamike tj. drugom zakonu Entropije.

Zanimljivo je da sve ovo zapravo ne protivreči najnaprednijim naučnim konceptima. Kvantna fizika je odavno govorila o stvarnosti “paralelnih svemira”, kreiranju materije “ni iz čega” (naravno to nije ništa, nego energija), te o izjednačavanju svesti i energije. U osnovi prastari koncept kreacije o svetu koji nije ništa nego božji um koji sanja o samom sebi i reflektuje svoju lepotu, pronalazi sve veću podršku među teoretskim fizičarima, visokim sveštenicima današnje čudne kulture.