Voda iz vodovoda je prošla veoma nasilan proces filtriranjem i dodavanja hemikalija kao što su fluor i hlor kako bi se, navodno, ubili bacili. Tako je bespovratno uništena molekularna struktura vode, iako je i dalje po hemijskom sastavu H2O.

Kod vode sa česme molekularna struktura je deformisana i asimetrična, što znači da nije u stanju da vrši transfer energije. Ta voda nije pogodna za hidraciju živog organizma. Možete vodu sa česme da pijete koliko god hoćete, napunićete stomak i nadućete se, ali ćete i dalje biti žedni.

Jednostavno, ćelije moraju pre nego što uzmu vodu da je restrukturiraju u oblik koji mogu da koriste. Za to restrukturiranje potrošiće veliku količinu ATP (adenozin trifosfata). ATP je specifična bioenergija koja nastaje u ćelijama u procesu metabolizma. Tako će ćelija potrošiti energiju, a ostaće žedna i bez elektrona iz vode koji joj je, u stvari, važan. Zato će vodu pozajmiti iz nekog drugog organa, perifernog pre svega. I tu nastaje proces dehidracije. Nažalost, voda sa česme ili iz flaše ne može da se preobrati u ćelijsku vodu u samom organizmu.

Zato savet lekara da pijete bar dve litre vode dnevno nije ispravan. U svakom slučaju, voda sa prisustvom hlora ili fluora nije ni za biljke ni za ljude. Čak i kućni psi vrebaju priliku da se napiju vode iz prirode, makar iz najprljavije baruštine i kišnice.

Flaširana mineralna voda često sadrži tragove neorganskih minerala, ali njih organizam ne može da iskoristi jer su molekuli neorganskih minerala preveliki da bi ih ćelija konzumirala. Ćelije traže samo koloidne minerale. Vodu čini kvalitetnom njena sposobnost da uskladišti energiju, unoseći elektrone u organizam.

Dr Dejvid Viler radio je godinama na razvijanju metoda kojim bi oživeo običnu vodu odnosno napravio od nje dodekaedersku strukturu. Da bi to postigao, posvetio se višegodišnjem proučavanju vode. Tako je zaključio da je skladištenje energije u dodekaederskim klasterima moguće isključivo zahvaljujući kiseoniku. Naime, nema nikakve supstance koja bi mogla da se doda vodi i da joj promeni molekularnu strukturu.

To može da se učini samo promenom električne snage merene u milivatima od manje do veće, a ona iziskuje promenu jednog ekopotencijalno višeg elektromagnetnog potencijala u svim H2O molekulima solucije. Zanimljivo je da su molekuli kiseonika i vodonika u suprotnosti što se tiče ispunjenja potrebe za njihovom elektromagnetnom ulogom.

Naime, od svih elemenata u periodnom sistemu elemenata vodonik najmanje sadrži negativnih elektrona (ima samo jedan elektron i jedan proton) pa se zato smatra neutralnim. Od svih elemenata, kiseonik je najviše elektronski negativan i zato je najviše sposoban da preuzme dodatne elektrone.

U vodi je tako atom vodonika, po Vileru, nesposoban da učestvujeu dinamičkim električnim i magnetnim procesima, pa kiseonik postaje pristupna kapija za ubacivanje i skladištenje energije kao jednogdinamičnog procesa u rastvorima.